Procjena vrijednosti poduzeća nužan je uvjet za kvalitetno donošenje odluka neovisno o tome je li riječ o kupnji ili prodaji poduzeća ili o donošenju poslovnih odluka vezanih uz pribavljanje kapitala, financijsko restrukturiranje, evaluaciju strateških odluka i slično. Postoje brojne metode vrednovanja poduzeća i svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke ovisno o kvaliteti korištenih podataka i metodološkim karakteristikama. Da bi procjena vrijednosti poduzeća bila što bliža stvarnoj vrijednosti, potrebno je istovremeno koristiti više metoda, pa se o vrijednosti poduzeća može govoriti samo u rasponima vrijednosti.

Za stvaranje vjerodostojne procjene vrijednosti potrebno je znanje, priprema i mnogo promišljenih odluka, a sam postupak vrednovanja društva također zahtijeva točnu financijsku analizu, koja treba biti obavljena od strane stručnjaka za procjenu vrijednosti s odgovarajućim kvalifikacijama i iskustvom.

Međutim, razlog procjene ne mora biti jedino i isključivo kupoprodaja poduzeća, već i potreba za utvrđivanjem realnog temelja za niz drugih poslovnih transakcija.

Neki od mogućih razloga za izradu valuacije tvrtke su:

• priprema za prodaju
• određivanje vrijednosti poduzeća ili njihovih dijelova u postupcima kupnje, prodaje ili spajanja
• impairment test kako bi se procijenila vrijednost goodwilla
• isplata jednog od vlasnika koji želi izaći iz vlasničke strukture
• kreditna institucija traži zalog nad dionicama tvrtke kao kolateral za odobreni kredit te traži procjenu njihove vrijednosti
• priprema za dokapitalizaciju
• u sklopu priprema za inicijalnu javnu ponudu (IPO).

Vrijednost poduzeća, koja se dobiva kao konačni rezultat procjene, mora se odvojeno promatrati od prodajne cijene. Naime, utvrđivanje prodajne cijene je rezultat odluke kupca i prodavaoca u pregovorima o kupnji, odnosno o prodaji poduzeća. Međutim, postupak i rezultat procjene bitno utječu na pregovore o cijeni. U postupku procjene utvrđivanja vrijednosti poduzeća oblikovani su, naime argumenti za tu vrijednost. U stvari, ne postoji "magična formula" koja može odrediti cijenu nekog poduzeća. Jedinu "pravu" vrijednost određuje slobodna konkurencija na slobodnom tržištu, a i tada cijena može pretrpjeti velike promjene u vrlo kratkom vremenu, zavisno od mnogih internih ili eksternih činilaca, kao što su opći ekonomski uvjeti, očekivanja investitora, stanje djelatnosti itd.

Danas se primjenjuje veliki broj metoda procjene, ali valja znati da svaka od njih nije primjerena svim slučajevima. To, drugim riječima, znači da je kod procjene nemoguće tvrditi da iskazana vrijednost poduzeća stanovitom metodom, je jedino ispravna.

Različite su metode određivanja vrijednosti poduzeća, ipak iste možemo svrstati u tri glavne skupine:

• Metoda diskontiranih novčanih tokova – dohodovna metoda
  • DCF metoda (metoda diskontiranih novčanih tokova) temelji se na ekonomskoj vrijednosti društva, odnosno budućim novčanim tokovima društva primjernom going concern koncepta vrijednosti (pretpostavka neograničenosti poslovanja društva).
• Metoda multiplikatora – tržišna metoda
  • Metoda multiplikatora je relativna metoda procjene vrijednosti temeljena na usporedbi određenog omjera poslovnih varijabli. Uobičajeno se upotrebljavaju omjeri operativne vrijednosti društva i EBITDA te omjer operativne vrijednosti i prihoda. Ipak, ova metoda ima mnoge nedostatke i ograničenja koja se moraju uzeti u obzir prilikom procjene vrijednosti.
• Statička metoda
  • Statička metoda nije temeljena na budućnosti i najčešće se koristi za poduzeća koja imaju veliku dugotrajnu imovinu i koja pri tome predmetnu imovinu ne koriste efikasno. Statička metoda temelji se na razlici tržišne vrijednosti imovine i tržišne vrijednosti obveza društva.

Nijedna metoda procijene ne smatra se optimalnom, tj. svaku metodu karakteriziraju određene prednosti i nedostaci. Ono što je bitno, procjena nije jedna točna, odnosno precizna brojka već raspon vrijednosti. Glavne prednosti DCF metode su u mogućnosti kvalitetne razrade novčanih tokova poduzeća te njegovih dijelova. Uvažava dugoročne potencijale poslovanja i temelji se na going-concern koncepciji (pretpostavka o neograničenom poslovanju poduzeća). S druge strane, DCF je teško primijeniti kada su novčani tokovi izrazito negativni, jer time dolazi u pitanje going-concern koncept vrijednosti. U našim je procjenama naglasak na vrednovanju poslovnog modela društva odnosno „businessa“ te naposljetku sposobnosti društva da generira pozitivne novčane tokove tijekom planiranog perioda. Pritom se vodimo pretpostavkom da društvo koje se procjenjuje koristi svu operabilnu imovinu u cilju generiranja prihoda, stoga se ista ne vrednuje. 

Pristupamo procjeni vrijednosti u skladu s međunarodnim standardima procjene vrijednosti (International Valuation Standards). Pristup podrazumijeva razmatranje tri ključna pristupa vrednovanju: dohodovni, tržišni i statički pristup. Procjene vrijednosti izrađuju članovi našeg tima koji su ovlašteni procjenitelji trgovačkih društva od strane Hrvatskog društva procjenitelja. Ovlašteni procjenitelji pečatom i potpisom potvrđuju procjene fer vrijednosti društva. Osim vrednovanja trgovačkih društva (udjela i dionica), nudimo i vrednovanje imovine (brendova, financijske imovine, nematerijalne imovine) društva bilo u računovodstvene/regulatorne svrhe (test umanjena) ili u druge svrhe prema potrebama klijenta.

Vrednovanje Vašeg društva izrazito je bitna i zahtjevna financijska analiza te kao takva treba biti obavljena od strane stručnjaka za procjenu vrijednosti koji posjeduje odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo.